Jako volim plesati i to najviše salsu. No kako je moja vjera (i čistoća) rasla tako sam je ja plesala sve manje budući da nisam sigurna jel to dvoje može ići zajedno. Sada me zbunjuje činjenica da puno mojih prijatelja (i muških i ženskih, pa čak i vjeroučitelja) pleše salsu i ne vidi u njoj, samoj po sebi, ništa loše (iako se od bilo čega uvijek može učiniti nešto loše). Pa moje pitanje bi bilo, može li prosječan muškarac kada vidi taj ples u njemu vidjeti samo ples ili ga nužno potiče na nešto drugo i može li ga jedan katolik (katolkinja) plesati (dok god SAMO pleše) mirne savjesti?
Plesanje salse nije grijeh po sebi, već dio jedne specifične plesne kulture. Ipak, kada je čovjek sklon grijehu, on u raznim aktivnostima može pronaći priliku da griješi. A s druge strane, kao što Pavao kaže u poslanici Titu „Čistima je sve čisto“. U plesu do izražaja dolaze nakane obaju partnera, zato bi tvoje pitanje proširio i na dečke i na djevojke. Ukoliko ti salsu možeš plesati bez ikakvih grešnih namjera, ne vidim razloga da u tome bude neki veliki moralni problem.
BTB,
don Damir