Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Duhovnost osoba s intelektualnim poteškoćama

Dragi don Damire,
postavila bi vam pitanje vezano uz duhovnost osoba s intelektualnim poteškoćama. Zanima me na koji način oni mogu prakticirati vjeru, kakav je odnos Crkve prema njima i sl. Volontirala sam s osobama s intelektualnim poteškoćama i već me dugo zanima ova tema. Npr. mogu li se oni ispovijedati, mogu li primati sakrament potvrde, kako se gleda na njihovu svijest o grijehu? Npr. znam da u nekim ustanovama koje brinu o odraslim osobama s intelektualnim poteškoćama djevojkama tj. ženama redovno daju kontracepciju. Što mislite o tome? Imate li za preporučiti nekakvu literaturu gdje bi mogla više o tome pročitati? Hvala!


Poštovana,

vrlo mi je drago što se i na teoretskom i na praktičnom području angažiraš oko naše braće i sestara s intelektualnim teškoćama.  

Crkva želi da sva njena djeca, prema svojim mogućnostima, budu maksimalno uključena u život vjerničke zajednice te potiče svoje službenike da se odgovarajuće educiraju i poduzmu potrebne korake kojima se potpomaže ta integracija.
 
Ipak, nije mi poznato da je sveopća Crkva ili Crkva u Hrvata donijela neke preciznije službene smjernice o ovom pitanju, ali sam pronašao dokument biskupske konferencije SAD-a koji se time bavi. Vjerujem da su i naši biskupi negdje na toj liniji. Stoga ti donosim nekoliko (prevedenih) odlomaka, koji se odnose na sakramente potvrde, euharistije i ispovijedi, a cijeli izvorni tekst dostupan ti je na slijedećoj web stranici: http://www.ncpd.org/views-news-policy/policy/church/bishops/sacraments
 
«Svi kršteni, nepotvrđeni katolici koji posjeduju uporabu razuma mogu primiti sakrament potvrde ako su primjereno poučeni, pravo raspoloženi i sposobni obnoviti krsna obećanja (kanon 889). Osobe koje zbog razvojnih ili mentalnih poremećaja ne mogu postići uporabu razuma treba poticati ili izravno ili, ako je potrebno, preko roditelja ili skrbnika, da prime sakrament potvrde u prikladno vrijeme.»

“Važno je primijetiti da su uvjeti za primanje svete pričesti isti za osobe s razvojnim ili mentalnim poremećajima kao i za sve osobe, to jest, da je osoba u stanju razlikovati Tijelo Kristovo od obične hrane, čak i ako se to prepoznavanje očituje ponašanjem, gestama ili svetom šutnjom umjesto verbalno. Pastiri neka se konzultiraju s roditeljima, onima koji su namjesto roditelja, biskupijskim osobljem povezanim s pitanjima invaliditeta, psiholozima, vjeroučiteljima i drugim stručnjacima u oblikovanju svojih prosudbi. Ako se odluči da župljanin s poteškoćama nije spreman primiti sakrament, valja s velikom pažnjom objasniti razloge za ovu odluku. Slučajeve dvojbe treba rješavati u korist prava krštene osobe da primi sakrament. Postojanje teškoće (poremećaja, invaliditeta) ne smatra se u sebi i po sebi razlogom koji bi zapriječio osobi primanje euharistije.”

(Smatram da se ovdje latinska Crkva može također ugledati na drevnu praksu istočnih Crkava - grkokatoličkih i pravoslavnih - koje podjeljuju sakramente inicijacije maloj djeci, dakle, ne zahtijevaju uporabu razuma).   

“Samo oni koji imaju uporabu razuma sposobni su počiniti ozbiljan grijeh. Bez obzira na to, čak i djeca i osobe s mentalnim poteškoćama često su svjesni počinjenja čina koji su do neke mjere grešni i mogu doživjeti krivnju i žaljenje. Dok je god pojedinac sposoban za kajanje za počinjeni grijeh, čak i ako on ili ona ne mogu grijeh precizno riječima opsati, osoba može primiti sakramentalno odrješenje. Oni s dubokim mentalnim teškoćama, koji ne mogu doživjeti ni minimalno kajanje, mogu biti pozvani da sudjeluju u pokorničkim slavljima s ostatkom zajednice prikladno njihovoj sposobnosti”.

Što se tiče kontracepcije, čini mi se važnom još jedna izjava američkih biskupa, koja je, doduše, dana u jednom drugom kontekstu:

«Pod normalnim okolnostima, katolički nauk gleda na kontracepciju kao iskrivljenje svrhe ljudske seksualnosti i stoga je smatra ozbiljno pogrešnom. U slučaju silovanja, međutim, hitna kontracepcija moralno je prihvatljiva za ženu kao čin samoobrane. Katoličke bolnice već osiguravaju hitnu kontracepciju žrtvama silovanja na moralno prihvatljiv način kao dio svoje medicinske skrbi, i tako čine već godinama». U nastavku izjave napominje se da čak ni u ovom slučaju nikako ne može biti opravdana uporaba sredstava koja djeluju abortivno (usp. http://www.catholicnewsagency.com/document/a-joint-statement-on-proposed-emergency-contraception-legislation-256/).

Određeni teolozi povlače paralelu između ovoga slučaja i (barem nekih) slučajeva spolnog odnosa osoba s intelektualnim teškoćama, budući da i u jednom i u drugom slučaju ne postoji (pravi) pristanak na spolni čin. Ovdje je, dakako, riječ o pristanku kao činu razuma i volje, koji onda implicira i moralnu odgovornost. Na tom se tragu onda smatra da bi se i primjena kontracepcije u slučaju (nekih) osoba s intelektualnim teškoćama mogla smatrati činom obrane te osobe (uglavnom od nje same).  

Ono što bi svakako bilo primjerenije i preče sredstvo jest osiguravanje odgovarajućeg odgoja i skrbi, koji bi prevenirali takve situacije.  

Naišao sam online na nešto literature s tog područja, npr. postoji knjiga «Sexuality: your sons and daughters with intellectual disabilities», ali nisam imao priliku proučiti jesu li preporuke te literature u skladu s katoličkim naukom.

Btb,
don Damir




Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh