Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Vjerovati iz straha ili iz ljubavi

Don Damire,
u današnje vrijeme Crkva puno govori o Božjoj ljubavi za sve ljude, no i kroz Bibliju i kroz povijest kršćanstva prije Drugog vatikanskog sabora ta tema se manje spominjala. I Isus i sveci više govore o Bogu kao sucu, o paklu i raju, nagradama i kaznama (bar mi se tako čini). Čitajući npr. snove don Bosca ili Gospine poruke u Fatimi nigdje ne mogu pronaći Božju ljubav ni milosrđe i čini mi se kao da je prelako završiti u paklu. Pitam se što je zapravo istina i bi li trebala vjerovati iz straha ili iz ljubavi?



Poštovani,

ne bih se složio s tobom. Svetopisamska je poruka oduvijek obilovala svjedočanstvom o silnoj Božjoj ljubavi prema nama. Pojmove kao što su Božja milost, ljubav, smilovanje, milosrđe, pomoć, utjeha, praštanje i slično nailazimo i doslovno i kao stvarno iskustvo izabranog naroda. Dopusti da ti donesem nekoliko starozavjetnih i novozavjetnih primjera u kojima je to eksplicitno:

«Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:
3on ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
4on ti od propasti čuva život,
kruni te dobrotom i ljubavlju”
(Ps 103,2-4)

«Ali ti si Bog praštanja,
milosrdan i blag,
na gnjev si spor, a u milosrđu velik:
i nisi ih ostavio!”
(Neh 9,17)

“No ti si, Gospode Bože, milosrdan i blag,
spor na srdžbu – sama ljubav i vjernost.”
(Ps 86,15)

“Jer Jahve ljubi narod svoj,
spasenjem ovjenčava ponizne”
(Ps 194,4)

“Nije vas Jahve odabrao i prihvatio zato što biste vi bili brojniji od svih naroda – vi ste zapravo najmanji – 8nego zato što vas Jahve ljubi i drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima.”
(PnZ 7,7)

“Kao što mati tješi sina,
tako ću i ja vas utješiti –
utješit ćete se u Jeruzalemu.”
(Iz 66,13)

“Uistinu, Bog je tako ljubio svijet
te je dao svoga Sina Jedinorođenca
da nijedan koji u njega vjeruje
ne propadne,
nego da ima život vječni.”
(Iv 3,16)

“Zapovijed vam novu dajem:
ljubite jedni druge;
kao što sam ja ljubio vas
tako i vi ljubite jedni druge.
Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge.«
(Iv 13,34-35)

“Ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima.« »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.«”
(Lk 6,35-36)

Mi, međutim, živimo u vremenu i podneblju u kojima poimanje ljubavi uvelike odudara od kršćanskog pojma ljubavi. U našim medijima i popularnoj kulturi općenito ljubav je nešto sladunjavo, gotovo nužno povezano s užitkom; onaj koji ljubi je politički korektan i nikad ne povrijedi nečije osjećaje; ljubiti u našem vremenu znači ugađati drugome, izbjegavati teške teme, obavezno se uzdržati od kazne, zadovoljštine i općenito zahtjeva pravednosti; ljubav je nešto što podrazumijeva bliskost nespojivu s poštovanjem; ljubav je prvenstveno stvar osjećaja; ljubav znači popustljivost u disciplini, beskrajnu toleranciju stavova bez obzira na njihovu neistinitost i štetnost itd.

Kršćanska je pak ljubav, kojoj je izvor u Bogu, težnja za istinskim dobrom drugoga. To znači da se ne radi prvenstveno o osjećajima, nego o volji. Također, ona traži žrtvu, odricanje, često ju ne prati nikakva ugoda. Istinsko dobro drugoga nerijetko se razlikuje od onoga što on misli da je njegovo dobro, pa je s te strane moguć i konflikt ili čak da nekoga ljubiš, a da on misli da ga mrziš. Također, prava ljubav nipošto ne isključuje pravednost, jer Bog je jednako savršen i u svojoj ljubavi i u svojoj pravednosti. Nadalje, ako se dvoje ljudi voli, to ne znači da među njima više ne može biti nikakve obveze poštovanja i hijerarhijskog odnosa. Također, među djela milosrđa ubraja se, primjerice, «grešnika ukoriti» i «neuka poučiti», a to se danas uglavnom smatra zadiranjem u tuđu privatnost i bezobrazlukom, a ne milosrdnom ljubavlju.

Evo i nekoliko primjera težnje za istinskoim dobrom drugoga. Roditelj koji ljubi svoje dijete neće u ime ljubavi biti beskrajno popustljiv, jer zna da to ne bi bilo u pravom interesu djeteta. Narkomani koji su na odvikavanju funkcioniraju u vrlo strogom režimu ne zato što su njihovi mentori zli, nego upravo zato jer je to za njihovo dobro. Građanin koji ljubi svoju državu plaćat će uredno porez. Zaručnik koji uistinu ljubi svoju zaručnicu čuvat će njezinu čistoću do braka. Svećenik koji propovijeda o paklu ne čini to da bi nekom pokvario raspoloženje, nego zato da bi spriječio da njegovi vjernici tamo završe.

Što se tiče dvojbe vjerovati (odnosno ne griješiti) zbog straha ili ljubavi, možemo upotrijebiti slijedeću sliku: roditelj kaže djetetu da ne dira peć kako se ne bi opeklo. Bolje bi bilo da dijete posluša iz ljubavi prema roditelju, nego iz straha da se ne opeče. Ipak, ako i posluša samo iz straha, bolje i to nego da se ozlijedi. To je otprilike logika koja vrijedi i u duhovnom životu.

Današnji čovjek ne želi slušati o teškim temama i zahtjevnim stvarnostima. S druge strane, želi dublje i pozitivne motive za svoje djelovanje, nešto što će uistinu nadahnuti njegov život. Treće, s obzirom na količinu grijeha u našem vremenu, veći naglasak na temu pakla možda bi više urodio plodom očaja nego obraćenja. Pretpostavljam da je zbog svega toga danas i veći naglasak na milosrđu. Ipak, sama istina ostaje uvijek ista i uravnotežena: Bog nas ljubi i danas kao i nekad, a isto tako pakao postoji i danas, kao i nekad.  

Btb,
don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh