Hvaljen Isus i Marija!
Što se čini sa svećenicima koji se mentalno razbole ili polude ako je to u nekoj velikoj mjeri, a ako je u manjoj, smiju li obavljati svoje redovite dužnosti (od svete mise do propovijedi i ispovijedi)? Još me zanima i kakav je Božji sud prema onima koji npr. mentalno bolesni nekoga ubiju ili učine bilo kakav grijeh u tom stanju uma?

Uvijeke!

Ordinarij dotičnog svećenika (mjesni biskup, odnosno redovnički provincijal) zasigurno će primijetiti takvu situaciju i, sukladno stanju i mogućnostima te osobe, dodijeliti joj manje zahtjevnu službu ili je potpuno povući iz pastoralnoga rada. Tipični slučaj je smještaj svećenika u svećenički dom i ograničenje službe na privatno služenje svete mise i molitvu časoslova, dakako, ako je osoba to u stanju činiti. U slučaju psihičke bolesti svećenik se treba, kao i svatko drugi, podvrnuti liječenju.

Težinu grijeha određuje sam čin, odnosno njegove objektivne sastavnice, ali također i svijest počinitelja i njegova sloboda prilikom počinjenja tog čina. Stoga krivnja u slučaju djelomično ili potpuno odsutne svijesti i/ili slobode također može biti djelomično ili potpuno odsutna. Ostaje činjenica da je počinjeno objektivno zlo, ali se krivnja ne može (u cijelosti) pripisati počinitelju.

Bog, koji proniče naša srca, nikoga neće teretiti za ono što nije znao niti mogao znati ili je bio uvjetovan drugim čimbenicima.

Btb,
don Damir