Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Prodaja blagoslovljene vode

Hvaljen Isus i Marija,
Da li se smije prodavati blagoslovljena voda, sol, ulje... pitam jer jedan svećenik to prodaje, a ja mislim da se to ne smije? Hvala! Lijep pozdrav i Božji blagoslov
!


Uvijeke!

Šimun čarobnjak je, kako čitamo u Djelima apostolskim, ponudio novac u zamjenu za sveti red, zbog čega je zavrijedio oštre riječi svetoga Petra: »Novac tvoj zajedno s tobom propao kad si mislio dar Božji novcima steći! Nema tebi ovdje dijela ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom! Obrati se od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila namisao srca tvoga. Ta gledam te: žučju si gorak i nepravdom okovan.« (Dj 8,20-23). Upravo se po tom Šimunu djelo trgovanja duhovnim dobrima ili stvarima koje su s njima povezane naziva simonijom. Duhovna dobra ne možemo novcem steći niti ih smijemo za novac prodavati.

Simoniju u vlastitim redovima Crkva je kroz povijest plaćala onim najdragocjenijim: vjerodostojnošću njezinoga poslanja i njezinih službenika. Stoga se i sama Crkva nastojala pročistiti od takvoga zla, donoseći ponekad i vrlo stroge odredbe protiv takvih prijestupnika.

Sam je Gospodin rekao: “Besplatno primiste, besplatno dajte!” (Mt 10,8). Stoga je neophodno da svi službenici Krista i Crkve u vršenju svoga poslanja izbjegavaju čak i sam privid neumjesnog poslovanja i trgovine, koji bi mogao naštetiti djelu spasenja.

S druge strane, isti je Gospodin rekao apostolima: “Vrijedan je radnik plaće svoje” (Lk 10,7). Apostol naroda potvrdio je primjenu tog nauka na kler: «Ne znate li: koji obavljaju svetinje, od svetišta se hrane; i koji žrtveniku služe, sa žrtvenikom dijele? Tako je i Gospodin onima koji evanđelje navješćuju odredio od evanđelja živjeti» (1 Kor 9,13-14). Dakle, klerici imaju pravo na uzdržavanje od svojih vjernika. “Ako smo mi vama sijali dobra duhovna, veliko li je nešto ako vam požanjemo tjelesna?” ponovno pita sveti Pavao, iako se sam odbijao poslužiti ovim pravom prema Korinćanima. Osobito bi onda klerici imali pravo na naknadu nužnih troškova svoje službe. Taj dio nauka također valja imati na umu da se ne bi skrenulo u krive zaključke, primjerice, o legitimnosti propisanih crkvenih taksi, prigodnih priloga i slično.

Ako u tom kontekstu promotrimo slučaj koji si iznijela, možemo iznijeti čak tri pristupa:

Prvo bi bilo da se ovdje radi o činu prodaje blagoslovljenih predmeta - simoniji, dakle grijehu, a ujedno i prijestupu koji bi mogao rezultirati i kanonskom kaznom. Prema tome nikako se ne bi smjelo kupovati takve predmete jer bi se time postalo sudionikom. Uostalom, prodana blagoslovina gubi blagoslov.

Drugo mišljenje bi bilo da blagoslovljena stvar, ukoliko se proda, gubi blagoslov, ali se takvom prodajom ne čini zlo ako se prodaje i kupuje za vrijednost same materijalne stvari, dakle blagoslov se ne naplaćuje. Ukoliko takav pristup eventualno i može “držati vodu” kod nekih slika, raspela i drugih predmeta, u ovom slučaju bio bi praktički neprimjenjiv (tko bi od svećenika kupio vodu samo radi nje same neovisno o blagoslovu?).

Treći bi pristup bio da se tu ne bi radilo o simoniji ukoliko svećenik blagoslovine ne prodaje, nego samo prima prilog za stvarni trošak kojega je imao prilikom njihove priprave. Ukoliko bi netko tako postupao, možda bi ga se moglo ne samo ne smatrati krivim za simoniju, već i zaslužnim za skrb o duhovnom dobru vjernika.

Vjerujem da ćeš lako prepoznati radi li se u spomenutom slučaju o prvoj ili trećoj situaciji. Ukoliko je riječ o ovom prvom, možeš, a možda i trebaš, tom svećeniku ukazati na tu pogrešku, kako nas uči sam Gospodin u Mt 18,15-17.

Btb,
don Damir  



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh