Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

„Pametovanje“ obraćenika

Hvaljen Isus i Marija,
ja i moj muž imamo različita gledanja na vjeru i oko toga se stalno svađamo. Njegov stav je da trebamo stalno ljude upozoravati kad griješe. Na primjer kad u našoj obitelji netko nešto pogrešno kaže ili opsuje on bi njih ukorio. Ja mislim da ne možemo stalno nametati naše stavove i uzrečice iz Biblije. Mislim da su to teme koje treba obrazložiti a neko tko nije nanovo rođen odozgor on to ne razumije i ne želi čuti. Mislim da ne bi trebali pametovati. Što vi kažete na to? Martina


Draga Martina,

dar vjere je neprocjenjivi biser i radujem se s vama što ste ga stekli.

Teško je nakon istinskog  obraćenja taj žar srca, sličan onome dvojice učenika na putu u Emaus, zadržati za sebe. Poput te dvojice iz Lukina evanđelja, obraćenik odmah kreće u akciju, spreman „učiniti učenicima sve narode“. No, je li zaista spreman?

Nakon obraćenja, ponekad i godinama nakon, osobu nosi to iskustvo susreta sa živim Bogom, i to je dobro. Dapače, to iskustvo ostaje čvrstim temeljem cijelog duhovnog života, koji međutim tek treba izgraditi. Na duhovnom putu to je tek početak, „buđenje“. Ono što slijedi jest prva prava etapa duhovnog života, koja se zove put pročišćenja. To je čišćenje potrebno jer je duhovno tek probuđena osoba sklona uzimati sebe za mjerilo stvari, te biti dosta nestrpljiva s drugima, osobito s onima koji nisu imali to iskustvo živoga Boga. Stoga i njena evangelizacija, iako iskrena, zapravo često ne donosi željene plodove. Razlog je tome što vlastiti motivi još nisu pročišćeni, a pravo prihvaćanje sebe i drugih tek je u izgradnji.

Tek kada se čovjek prokuša u peći poniženja, kada Bog oduzme one posebne milosti koje obilježavaju početak i pripusti najrazličitije protivštine koje nam otkrivaju našu bijedu, postajemo prikladniji za apostolat. To pročićenje dovodi do toga da se istinom Evanđelja više ne služimo kao mačem. Dapače, pristupamo bližnjemu u daleko većoj strpljivosti, blagosti i razumijevanju.

Veća razboritost pomaže nam tada prikladnije procijeniti što, kome, kada i kako treba reći – o svemu, pa tako i o vjeri. Naime, naša sposobnost primanja istine, koja je često vrlo zahtjevna, ograničena je. Bog to zna i zato ne pokušava od nas učiniti svece preko noći, nego nas postupno poučava i odgaja. Kako se predajemo Bogu i dopuštamo mu da čisti naše srce, tako i mi sami postajemo, poput samoga milosrdnog Oca, skloniji tako postupati prema bližnjima.   

Dakle, obveza evangelizacije prvenstveno znači raditi na tome da istina Evanđelja sve više prožima vlastito srce i cijeli život. Vlastiti je primjer najbolja evangelizacija – stoga i papa Franjo ističe da Crkva raste privlačenjem. Na drugom je mjestu otvoreno naviještanje, osobito svjedočenje o tome što Bog čini u mome životu, kako me oslobađa, ozdravlja, izgrađuje. Što se pak prijekora tiče, njih treba vrlo pažljivo dozirati, kako umjesto nečijeg obraćenja ne bi doveli do nepotrebnog i dugoročno štetnijeg kidanja odnosa s tom osobom.

Redovito je ispravan put prvenstveno pokazati osobi da je prihvaćamo kakva jest, kao što i Bog nas prihvaća bez obzira na naše slabosti. Tek unutar tog odnosa prihvaćanja osoba je spremna čuti i poziv na obraćenje, a i onda, kako sam već istaknuo, treba voditi računa o stanju i sposobnostima osobe.   

Btb,
don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh