Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Svjedočiti među pripadnicima raznih sekti

Smatram da moram obranit svoju vjeru jer dok mi šutimo razne sekte pridobivaju sljedbenike. Moje pitanje je da li se treba upuštat u takve rasprave? Mogu li one zaista nekome pomoći shvatit nauk Crkve ili stvorit još veći razdor među braćom? Takve rasprave me uznemire, ali opet ne mogu mirno promatrat napade.
Također u tim raspravama shvatila sam da reformatorski pokreti ne priznaju neke knjige iz Biblije, zašto?


Poštovana,
Sv. Petar, nadahnut Duhom Božjim, na tvoje pitanje o dijalogu daje uvijek aktualan odgovor: “Budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju.”

Ovdje se odgovara na pitanje treba li davati odgovore o vjeri – treba. Međutim, također piše “svakomu koji od vas zatraži obrazloženje”. Dakle, treba se upuštati u one razgovore (ako treba, i rasprave) u koje smo pozvani ući – bilo da se netko nama direktno obraća, bilo da nas Duh u srcu potiče da odgovorimo na neki nama poznati izazov ili pitanje (usp. Dj 8,29). Međutim, svakako treba izbjegavati “biti svakom loncu poklopac”, ulaziti u raprave kojima nismo dorasli i ulagati više vremena nego ga realno za to imamo.

Također, u ovom je retku naglašena “spremnost”, što uključuje vjersko znanje, ali i želju da se vrijeme i trud posvete takvim razgovorima. Što se tiče vjerskog znanja, valja poznavati stavove Crkve o ekumenizmu i pojedinim Crkvama i crkvenim zajednicama (o tome pišu “Unitatis redintegratio”, “Ut unum sint”, “Dominus Iesus”…). Nadalje, treba biti upućen barem u važnija sporna pitanja, a onda i odgovore na njih. Bez toga je teško dati ovo “obrazloženje nade koja je u nama”.

Također biblijski redak od kojega smo krenuli daje i smjernice kako voditi takav dijalog – blago, s poštovanjem, dobre savjesti. To ne znači da takav dijalog ponekad neće biti i pomalo napet (vidi samo Stjepanovu raspravu sa Židovima!). Međutim, put uvijek mora biti “istina u ljubavi”. Istina bez ljubavi je nemilosrdan mač, a ljubav bez istine je isprazna  i slijepa sentimentalnost.

Drugo je tvoje pitanje bilo o razlici između katoličke i protestantske Biblije. Židovi grčkog jezika koristili su Bibliju poznatu kao “Septuaginta”, sve od njezina nastanka u drugom stoljeću prije Krista, pa do židovske sinode u Jamniji devedesete godine poslije Krista. Ta je sinoda iz biblijskog kanona izbacila sedam knjiga koje je Septuaginta sadržavala. Riječ je o ovim knjigama: Prva i Druga o Makabejcima, Knjiga Sirahova, Knjiga Mudrosti, Knjia Baruhova, Knjiga o Tobiji, Knjiga o Juditi. Osporeni su i dijelovi knjiga o Esteri i Danijelu. Protestantske zajednice priznaju tu užu, noviju židovsku varijantu starozavjetnog kanona.

Međutim, važni kršćanski autori i spisi prvih stoljeća citiraju ove knjige ravnopravno s onima iz židovskog kanona. Tako su citati iz Knjige Mudrosti prisutni u Prvoj Klementovoj poslanici i Barnabinoj poslanici. Sveti Polikarp citira Tobiju, a Didache Knjgu Sirahovu. Sveti Irenej se također referira na Knjigu Mudrosti, sporne odlomke Knjige o Danielu i Knjigu Baruhovu. Tertulijan, sveti Hipolit, sveti Ciprijan i sveti Klement Aleksandrijski također vrlo često koriste knjige koje protestanti odbacuju.

Istina jest da je kroz povijest bilo rasprave o nadahnuću i kanonicitetu ovih knjiga, ali slične su se rasprave vodile i oko nekih novozavjetnih knjiga koje su na kraju priznate. Ono što je raspravu zaključilo, bio je papinski autoritet. Ono, dakle, što valja uočiti je kako Duh Sveti postupno Crkvu uvodi u svu istinu i kako je autoritet koji u konačnici presuđuje povjeren Petru. S ovim drugim, dakako, naša rastavljena braća imaju dosta problema.

Koncil u Rimu, sazvan 382. Pod papom Damazom, prvi se pozabavio kanonom Svetoga pisma. Kasniji su koncili, u Hiponu 393 i Kartagi 397., kao i sveopći kocil u Firenci 1438, potvrdili kanon izdan od rimske Crkve. Kada je protestantska reformacija u 16.st. dovela taj kanon u pitanje, Tridentski koncil ga je svečano potvrdio i tako jednom za svagda skinuo to pitanje s dnevnog reda.

Btb,
don Damir  



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh