Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Zlo u duhovnim pjesmama?

Poštovani,
Nedavno sam razgovarala s prijateljicom o duhovnoj glazbi. Moram priznati da me malo zabrinula jer mi je rekla da nije svaka glazba, iako je duhovna, od Boga. Tada mi je i za primjer uzela i Michaela W. Smitha i rekla kako je on imao problema s drogom i kako postoje razna tumačenja njegovih pjesama i da u pozadini njegovih pjesama ne mora nužno stajati Bog.

To me, naravno, malo uzenemirilo i pretraživajući malo internet, vidjela sam da zaista postoje razna razmišljanja i tumačenja koja ga dovode u vezu čak i s iluminatima. Mnoga od tih tumačenja mogu se naći i na You Tubeu. Naravno da ne uzimam takve stvari zdravo za gotovo i ne vjerujem svemu što pročitam, ali moram priznati, da sad dođem u crkvu i da bude neka od tih pjesama, ne bi mi bilo baš svejedno.

Kakvo je vaše mišljenje u vezi s tim budući da i mi te pjesme pjevamo pa se pitam što mi uopće pjevamo? Koja je pozadina tih pjesama?

Srdačan pozdrav i Bog vas blagoslovio!


Poštovana!

Pogledao sam nekoliko «analiza» djela Michaela W. Smitha i moram reći da me se nisu dojmile.

U jednoj njegovoj pjesmi se spominje Sveti Zastor (kojega je Isus razderao svojom smrću), da bi «analitičar» u tome vidio Zastor kojega treba razderati da bi se stupilo u kontakt s demonima, a kojega navodno spominju okultisti. Po mišljenju tog «analitičara» Michael smjera upravo na takav Zastor. Na temelju čega tumač može opravdati takav skok iz jednog sasvim legitimnog konteksta i uporabe biblijskog pojma u nešto okultno? I čime bi to mogao dokazati?  

Na drugom mjestu se samo pojavljivanje nasilja i droge u njegovom spotu tumači kao nekršćansko. S druge strane, jasno je da poruka o spasenju ima smisla samo ako postoje upravo takve sile zla od kojih nas uopće treba spasiti. Zašto bi samo priznanje okrutne stvarnosti bilo nekršćansko?

Na trećem mjestu se neki gotovo nevidljivi uzorak na majici tog pjevača proziva masonskim (bez ikakvog argumenta), a sama se njegova (najnormalnija) pojava opisuje kao opaka ili zastrašujuća.

Naišao sam i na argument da je njegova glazba sotonska jer potiče ekumenizam!

Još jedan u nizu takvih «zaključaka» je sljedeći:
Album «Healing rain» («Kiša koja iscjeljuje») povezana je s pjesmom «Raining man» («Čovjek koji kiši/čovjek koji pada s neba»).
Čovjek koji pada s neba je Lucifer.
Kiša koja iscjeljuje je čarobna formula.
Nigdje se u Bibliji ne spominje da Bog liječi kišom.
Konkluzija: Michael W. Smith slavi Sotonu.   

Navedeni argumenti su toliko iracionalni i pogrešni da bi mi trebalo dugo da ukažem na svu širinu i dubinu njihove promašenosti. Spomenut ću samo vezano za ovaj posljednji «argument» da se u Ez 34,26 spominje «kiša blagoslova», a u Ps 72,6 sam je Mesija-Krist opisan kao «kiša što natapa zemlju».

Nemoguće je ne primijetiti kako spomenute analize nose pečat protestantskog fundamentalizma.

Valja nam se sjetiti upute sv. Ignacija Loyolskog: "Svaki dobar kršćanin valja da bude spremniji da misao bližnjega opravda, nego li da je osudi..." (Duhovne Vježbe br. 22.). Ovdje se postupa upravo suprotno. Usprkos kršćanskom životu i angažmanu autora, nekome je silno stalo da nađe nešto protiv njega. Samo je takvo postupanje zlo. Još je gore služiti se intelektualo nepoštenim konstrukcijama kakve sam gore naveo, i koje ništa ne dokazuju, kako bi se nekome okaljalo ime.  

O pravu na dobar glas govori nam Katekizam u broju 2479: Ogovor i kleveta nište dobar glas i čast bližnjega. A čast je društveno svjedočanstvo što se daje ljudskom dostojanstvu, i svatko ima naravno pravo na čast svoga imena, na svoj dobar glas i na poštovanje. Stoga, ogovor i kleveta vrijeđaju kreposti pravde i ljubavi. U broju 2498 kaže se da građanska vlast treba kažnjavati povredu svačijeg prava na dobar glas.

Kršćani moraju posebno paziti da ne bi neke svoje loše dojmove o nekome tumačili kao Božji sud o toj osobi. Ponekad se tako dogodi da se na temelju vlastitih problema s nekim osobama tvrdi da su one pod utjecajem Zloga i kako je to sasvim sigurno jer je «potvrđeno u molitvi». Ako se onda nađe i neki redak Svetog pisma ili drugi argument koji se može “pobožno” nadodati, stvar je gotova. Teško je zamisliti goru etiketu koju bi se u kršćanskom krugu nekome moglo nalijepiti i tako više naštetiti dobrom glasu osobe.  

Nadalje, svaka takva osuda stvara podjelu, nemir i sumnju. I oni koji do jučer nisu imali nikakvih problema s dotičnom osobom ili njenim radom, kada čuju takve tvrdnje poželjet će se držati na «sigurnoj udaljenosti» od nje, jer «nikad se ne zna». I sama priznaješ da se to i tebi dogodilo. Uostalom, postoji i vrlo razrađena teorija o ljudskoj sklonosti da nalazi «žrtvene jarce» i na njima iskaljuje svoje (kolektivne) frustracije.   

I ovaj primjer “analiziranja” Michaela W. Smitha čini mi se kao vrlo zločesta i iracionalna konstrukcija. Vjerujem da i on i mnogi drugi pate zbog takvih, po svemu sudeći, kleveta. Stoga potičem da se od takvih priča i “dokaza” kao Kristovi učenici jasno distanciramo.  
   
Ukoliko netko živi kršćanski život (usprkos svojim slabostima i grijesima), a riječi njegovih pjesama (ili neki drugi radovi) odražavaju Kristovu poruku spasenja, onda i ta osoba i njeno djelo trebaju uživati povjerenje dok se ne dokaže suprotno, pri čemu riječ «dokaz» treba shvatiti mnogo ozbiljnije od gore navedenih naklapanja.

Također, ukoliko netko i pogriješi u nečemu, to nipošto ne može kod kršćana biti opravdanje za kamenovanje bilo koje vrste, već prilika za bratsku opomenu, kako nas uči sam Gospodin.  
Sve navedeno nipošto ne dovodi u pitanje pravo svake osobe da (ne) sluša glazbu koja mu se (ne) sviđa.

Btb,
don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh