Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Zlo i slobodna volja

Poštovani don Damire,
moje pitanje tiče se slobodne volje. Često se može čuti argument od ateista zašto Bog dopušta zlo ako je svemoguć, a ja sam sam čuo argument s druge strane da je Bog dao ljudima slobodnu volju, a time i odgovornost koju ista nosi. Koji je odnos između slobodne volje i božanskog djelovanja u životu ljudi? Hvala unaprijed! David


Dragi Davide,

Ovo je pitanje svakako jedno od najvažnijih s kojim se čovjek u svom duhovnom životu može susresti. Postojanje zla često je čovjeku sablazan na njegovom putu vjere. Međutim, iz ukupnosti istina naše vjere možemo u dovoljnoj mjeri otkriti odakle dolazi zlo i zašto ga Bog dopušta, te se u povjerenju prepustiti Božjem vodstvu. Taj kompleksni odgovor prenosim ti iz Katekizma Katoličke Crkve:
 
272 Vjera u Boga Oca Svemogućega može doći u iskušenje po iskustvu zla i patnje. Katkad se može činiti da je Bog odsutan i nesposoban da spriječi zlo. No Bog Otac je svoju Svemoć na najtajanstveniji način objavio u dobrovoljnom poniženju i u Uskrsnuću svoga Sina i time je pobijedio zlo. Zato je raspeti Krist "Božja sila i Božja mudrost; jer ludô Božje mudrije je od ljudi, i slabô Božje jače je od ljudi" (1 Kor 1,24- 25). Upravo u Kristovu uskrsnuću i uzvišenju Otac je razvio svoju "silu i snagu" i očitovao "kako je izvanredno velika sila njegova prema nama koji vjerujemo" (Ef 1,19-22).

273 Samo vjera može pristati uz tajanstvene putove Božje svemoći. Ta se vjera hvali svojim slabostima da privuče na se Kristovu moć. Djevica Marija vrhovni je uzor te vjere, ona je vjerovala da "Bogu nije ništa nemoguće" (Lk 1,37) i mogla je veličati Gospodina: "Velika mi djela učini Svesilni, sveto je Ime njegovo" (Lk 1,49).

309 Ako se svemogući Bog Otac, Stvoritelj uređenog i dobrog svijeta, brine za sve svoje stvorove, zašto postoji zlo? Na to pitanje koje se nameće i koje je neizbježno, koliko bolno toliko i tajnovito, nije dovoljan nikakav brz odgovor. Samo cjelina kršćanske vjere sačinjava odgovor na to pitanje: dobrota stvorenja, drama grijeha, strpljiva Božja ljubav koja dolazi ususret čovjeku svojim savezima, otkupiteljskim Utjelovljenjem Sina Božjega, darom Duha, okupljanjem Crkve, snagom sakramenata, pozivom u blaženi život, na koji su slobodni stvorovi pozvani da ga prihvate, ali koji, po nekoj strašnoj tajni, mogu i otkloniti. Nema nijednog dijela kršćanske poruke koji nije, pod nekim vidom, odgovor na problem zla.

310 Zašto Bog nije stvorio tako savršen svijet da u njemu ne mogne biti nikakva zla? Svojom beskrajnom moću Bog bi uvijek mogao stvoriti nešto «bolje». Ipak u svojoj beskrajnoj mudrosti i dobroti Bog je htio slobodno stvoriti svijet "u stanju putovanja" prema konačnom usavršenju. Po Božjem naumu, taj razvoj uz nastajanje nekih bića uključuje nestajanje drugih, uz ono što je savršenije uključuje ono što je manje savršeno, uz izgradnju prirode također i razgradnju. Prema tome uz fizičko dobro postoji i fizičko zlo, sve dok stvorenje ne dostigne savršenstvo.

311 Anđeli i ljudi, razumna i slobodna stvorenja, moraju prema svome konačnom odredjenju putovati po slobodnom izboru i s najvećom ljubavlju. Oni dakle mogu i skrenuti s pravoga puta. I zaista, sagriješili su. I tako je u svijet ušlo moralno zlo, neizmjerno teže nego fizičko zlo. Bog nije ni na koji način, ni izravno ni neizravno, uzrok moralnoga zla. No, poštujući slobodu svoga stvorenja, dopušta ga i tajnovito zna iz njega izvući dobro: Budući da je savršeno dobar, svemogući Bog (...) ne bi nikada pustio da u njegovim djelima postoji ikakvo zlo kad ne bi bio dovoljno moćan i dobar da iz samoga zla izvuče dobro.

312 Tako se tijekom vremena može otkriti da Bog, u svojoj svemogućoj providnosti, može izvući dobro iz posljedica nekoga zla, pa i moralnoga, koje je prouzrokovano od njegovih stvorenja: "Tako", reče Josip svojoj braći, "niste vi mene poslali ovamo, nego Bog; (...) iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je ono okrenuo na dobro (...) da spasi život velikom narodu" (Post 45,8; 50,20). Od najvećega ikad počinjenoga moralnog zla, odbacivanja i ubojstva Božjega Sina, prouzrokovanog grijesima svih ljudi, Bog je preobilnom svojom milošću izveo najveće dobro: Kristovu proslavu i naše otkupljenje. Zlo ipak time ne postaje dobro.

313 "Znamo da onima koji ljube Boga sve pomaže na dobro" (Rim 8,28). Svjedočanstvo svetih neprestano potvrđuje tu istinu: Tako sveta Katarina Sienska kaze "onima koji se sablažnjavaju i bune zbog onoga što ih snalazi": "Sve izlazi iz ljubavi, sve je određeno za ljudsko spasenje, Bog čini sve samo u tu svrhu".

Sv. Toma More malo prije svog mučeništva tješi svoju kćer: "Ništa se ne može dogoditi što Bog ne bi htio. A sve što on hoće, koliko nam se god moglo činiti lošim, upravo je najbolje za nas".

I Julijana od Norwicha: "Božjom sam milošću naučila da se čvrsto moram držati vjere i s istom čvrstoćom vjerovati da će sve biti dobro(...) I vidjet ćeš sama da će sve biti dobro".

314 Čvrsto vjerujemo da je Bog Gospodar svijeta i povijesti. Ali nama su putovi njegove providnosti često nepoznati. Tek na kraju, kad završi naša djelomična spoznaja, kad budemo gledali Boga "licem u lice" (1 Kor 13,12), bit će nam potpuno znani putovi, kojima je, pa i kroz drame zla i grijeha, Bog vodio svoje stvorenje - sve do počinka konačnog "Šabata" - "Subote" - za koji je stvorio nebo i zemlju.

Nadam se da će ti napisano donekle razjasniti odnos između ljudske slobode i Božjeg djelovanja, kao i razloge postojanja zla.

Btb,
don Damir




Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh