Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Gehena i Had

Poštovani, možete li mi reći nešto više o Geheni i Hadu u Bibliji. Da li su i duše umrlih pravednika prije Kristove smrti i uskrsnuća trpjele muke u podzemlju? Gdje mogu pročitati nešto više o tome osim u katekizmu Katoličke crkve? Hvala


Poštovani!

Gehena je izvedenica od naziva Ge(Ben)Hinnom koji označava dolinu na jugu i istoku Jeruzalema. Na tom su mjestu mala djeca žrtvovana idolu Molohu. Kralj Jošija prekinuo je ovu gnusnu praksu (vidi 2 Kr  23,10), a Gehena je ostala simboličnim mjestom grijeha, smrti, raspadanja i užasa. Stoga se prikladno upravo tamo odlagalo smeće, ali i tijela pogubljenih zločinaca. Sve se to trajno spaljivalo ognjem kako se zrak ne bi okužio i tako se upotpunila prilično snažna slika onoga što nazivamo paklom.   

Najstariji povijesni zapis o dolini nalazimo u Jš 15,8 i 18,16 gdje se opisuju plemenske granice. Kralj Ahaz žrtvovao je tamo svoje sinove prema 2 Ljet 28,3.  U knjizi proroka Jeremije ova se dolina spominje više puta (Jr 7,31-32; 19,2-6; 32,35).  

Izaija pak spominje Tofet kao široku lomaču s mnogo ognja gdje dah Jahvin pali kao potok sumporni (usp. Iz 30,33), a u 66,24 govori o crvu koji ne umire i ognju koji se ne gasi. Prvi spomenuti Izaijin citat blizak je onome što o paklu čitamo na nekoliko mjesta u Otkrivenju, npr. Otk 19,20; 20,10; 21,8. Crva koji ne umire i oganj koji se ne gasi spominje pak sam Isus govoreći o Geheni u Mk 9,44; 9,46 i 9,48 pa se na taj način Gehena i Tofet nekako spajaju u istu sliku (a prema nekim autorima Tofet i jest lokalitet unutar Gehene).

U Novome Zavjetu Gehena se spominje još u: Mt 5,22.29.30; Mt 10,28; Mt 18,9; Mt 23,15.33; Lk 12,5 i  Jak 3,6.

Had doslovno znači „neviđeno mjesto“ i označava prvenstveno prebivalište mrtvih, bez obzira na njihove zasluge ili kazne. U Starome Zavjetu ovim se grčkim nazivom prevodi hebrejski pojam „Šeol“. Prema starozavjetnom poimanju, Had je mjesto bez radosti, sjena ovozemnog postojanja, stanje napuštenosti od Boga, a opisuje ga se kao mračno mjesto, bezdan ili grobnu jamu (usp. npr. Job 30,23; Ps 30,10; Ez 28,8; PnZ 32,22; Iz 38,18; Ps 88,6). To stanje u kojem su pravednici bili do Kristova silaska nad pakao nije istovjetno paklenim mukama.

Iako se i u Novom zavjetu Had još spominje kao boravište mrtvih općenito prije nego pakao prokletih, iznimka je Lukina prispodoba o bogatašu i Lazaru gdje se jasno kaže kako se bogataš u Hadu muči u plamenu, dok se Lazar nasuprot tome tješi u krilu Abrahamovu. Tu se vidi razvoj koji doseže svoj vrhunac u Otk 20,14: Had (Podzemlje) biva bačen u ognjeno jezero – mjesto mrtvih i mjesto muka bivaju izjednačeni, dok su pravednici po Kristovoj vazmenoj pobjedi dionici vječnoga života u blaženom gledanju.

Ako želiš saznati još ponešto o ovoj temi, preporučam ti Rječnik biblijske teologije gdje pod slovom „P“ možeš pronaći članak o paklu i podzemlju.

Btb,
don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh