Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Tko je promijenio šestu zapovijed?

Tko je, kada i zašto promijenio Božju zapovijed „Ne čini preljuba“ u „Ne sagriješi bludno“? Kako je moguće da se to dogodilo, jer jedna s drugom imaju malo veze (preljubom se griješi protiv sklopljenog saveza muž-žena-Bog, a bludnost je preširok pojam koji nekada vodi u smrtni grijeh)? Nije li zapisano na više mjesta u Bibliji da će onaj tko mijenja Božje riječi biti proklet?

Nadalje, malo koji svećenik se usudi više javno, a kamoli pričati s oltara o 10 Božjih zapovijedi. Na primjer, slušala sam na katoličkom radiju pitanje slušateljice "Ja živim s partnerom i ne možemo se vjenčati jer je on već sklopio brak u crkvi, živim
li ja u preljubu?". Gostujući svećenik, tumač Biblije, je odgovorio ženi da on ne želi nikoga etiketirati.

Hvala vam za svako slovce koje napišete,
BVB, Marija


Draga Marijo,

U petom poglavlju Matejeva evanđelja čitamo Isusove riječi:

"Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego ispuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom." "Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko." "Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će podvrgnut sudu. A ja vam kažem: Svaki koji se srdi na brata svoga, bit će podvrgnut sudu. A tko bratu rekne `Glupane!`, bit će podvrgnut Vijeću. A tko reče: `Luđače!`, bit će podvrgnut ognju paklenomu."

Analizom navedenog odlomka dolazimo do postavki važnih za tvoje pitanje:
1.   Isusu je, poput tebe, stalo do očuvanja Božjih zapovijedi
2.   On ih je došao „ispuniti“ i to na način na koji to u ovom odlomku čini s petom zapovijedi „Ne ubij“
3.   Isus produbljuje, ne same Božje zapovijedi, koliko ljudsko shvaćanje istih, na način da se potpunije zaštiti vrijednost o kojoj se radi u određenoj zapovijedi
4.   Tako nas Isus vodi „pravednosti većoj od one pismoznanaca i farizeja“
5.   Zbog tih razloga nije samo doslovno fizičko ubojstvo grijeh, nego svaki čin kojim se pokazuje nepoštovanje života
6.   Isus prijeti najtežim kaznama – „ognjem paklenim“ čak i ako se radi „samo“ o uvredi

Gornjih šest točaka pruža nam dobar uvid u to kako Isus shvaća Božje zapovijedi. Ovdje se, doduše, radi samo o jednoj od njih, ali je to sasvim dovoljno da bi se uočilo načela koja Isus zastupa (veća pravednost, što potpunija zaštita vrijednosti koju zapovijed štiti). Budući da je riječ o načelima, ona se sasvim sigurno trebaju primijeniti i na sve ostale zapovijedi.

Nadalje, Isus ne koristi slučajno upravo ponajprije primjer ove zapovijedi – „Ne ubij“. Ovdje se radi o životu kao temeljnom dobru u smislu da je nositelj svih ostalih dobara koje valja štititi „drugom pločom“ zapovijedi (imovina, dobar glas…) upravo živi čovjek. Stoga je implicitno u zapovijedi „Ne ubij“ sadržana zabrana svega što je protivno dostojnoj kvaliteti života čovjeka, i to kako tjelesnog, tako i duhovnog.

No, prijeđimo s načela na konkretno pitanje preljuba.

Sveto pismo Staroga Zavjeta očito smatra i druga ponašanja, koja nisu preljub u strogom smislu, ali spadaju u područje spolnosti, grijesima. Tako npr. Poglavlje 38 Knjige Postanka govori o Onanu koji je smrtno sagriješio ispuštajući svoje sjeme na zemlju. Izl 22,15-16 jasno govori o predbračnim odnosima kao nečemu čemu je mjesto u braku: stoga zavodnik mora uzeti dotičnu djevojku za ženu ili platiti kaznu. Lev 20,13.15 propisuje za homoseksualne čine i općenje sa životinjama smrtnu kaznu. Iz svega toga jasno je kako je već Stari Zavjet poimao zapovijed „Ne učini preljuba“ u širem smislu.

U Novom Zavjetu, malo prije spominjano peto poglavlje Matejeva evanđelja opet nam ima što za reći. Isus nekoliko redaka nakon gore navedenog odlomka kaže:

"Čuli ste da je rečeno: Ne čini preljuba! A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.“ (Mt 5,27-28)

Dakle, sam Isus kao Bog, a time i vrhovni zakonodavac, ukazuje na dubinu ove zapovijedi. On ne mijenja riječi kojima je izrečena, ali definitivno mijenja njeno poimanje i to na način da sada ta zapovijed sasvim sigurno obuhvaća sve ono što se smatra bludom. „Požudni pogled“ bez sumnje je sastavni dio svakog bludnog grijeha, a za Isusa je to preljub.

Na drugim mjestima u Novome Zavjetu isto je shvaćanje samo potvrđeno. Stoga se često govori o grešnosti ili zabrani svakog bludništva - usp. npr. Mt 15,19, Dj 15,20, Rim 1,24-27, Gal 5,19, Kol 3,5…
 
Dakako da i među grijesima protiv ove zapovijedi postoji razlika u težini. O tome dovoljno opširno govori Katekizam koji sustavno prenosi nauk Crkve, sazdan na Svetom pismu i Predaji, a čuvan i prenošen od strane  Učiteljstva.

Zaključno na ovaj dio pitanja, šestu Božju zapovijed nije nikada nitko promijenio. Njeno potpunije shvaćanje prisutno je već u samom Starom Zavjetu. Dalje je njeno razumijevanje produbio Gospodin Isus, pravi Bog i pravi čovjek i to na način da se savršenije promiče krepost čistoće i dostojanstvo ženidbe, a time i dostojanstvo čovjeka u cjelini. Crkva od svojih početaka, vjerna svome Utemeljitelju, čuva i izlaže taj nauk. Radi jasnoće u terminologiji, kako bi se razlikovao preljub u užem smislu od preljuba u širem smislu, za potonji se koristi riječ „blud“, te stoga šesta Božja zapovijed u vjeronaučnoj formuli glasi „Ne sagriješi bludno“.

Drugi dio pitanja spominje svećenika koji je vrlo oprezno govorio o spomenutoj Božjoj zapovijedi. Taj je svećenik zasigurno u dotičnoj situaciji želio reći istinu u ljubavi. Nažalost, često se ne uspijeva postići dobra ravnoteža između te dvije vrijednosti, pa tako i u govoru o Deset Božjih zapovijedi. Ako je ravnoteža poremećena „u korist“ istine, onda se govori legalistički i zvuči okrutno, ne uzimajući u obzir životno i duhovno stanje onoga kome se govori, kao i sve okolnosti koje možda opravdavaju ili barem ublažavaju određeni čin. Ako se pak ravnoteža poremeti „u korist“ ljubavi, onda se istina relativizira, zaobilazi ili izravno krši. Zapravo, isti Bog koji je Ljubav jest i Istina. Stoga se ni ove dvije vrijednosti ne mogu nikada odvajati, a da to ne bude po cijenu njihove autentičnosti. Pravi put je istina u ljubavi (Ef 4,15).
   
Draga Marijo, tvoje pitanje ižarava revnošću za Božje stvari i to je dobro. Nadalje, vidi se da promišljaš o svojoj vjeri i koristiš argumente, što je također pohvalno. Nadam se da sam ti kroz napisano uspio pomoći u tvojim nedoumicama. No, primjećujem i jedan stav koji me duboko žalosti. To je implikacija da ljudi (a očito bi bilo riječ o Crkvi, posebno njenim pastirima) mijenjaju Božje zapovijedi po svome hiru. Nadalje, „te ljude“, a time i sve one koji ih nasljeduju i slušaju, osuđuješ kao nevjerne Božjem naumu i podložne prokletstvu.

Živimo u vremenu teorije zavjera, osobito protiv Crkve. Papu, biskupe i svećenike se kontinuirano blati. Poštovanje prema roditeljima, pa tako i onim duhovnim, spada na niske grane. Čovjek se pretenciozno oslanja na vlastiti razum i odbacuje onaj stav pouzdanja koji traži prava vjera. Nema strpljenja ni za što, pa tako ni za postupni rast u vjeri, sve se želi odmah znati i moći provjeriti. Sva ova društvena zbivanja ostavljaju više ili manje traga na svakome od nas i to je razumljivo.   

Ipak, valja si posvijestiti što je Crkva i tko su njeni pastiri. Crkva je tijelo Kristovo, njegova zaručnica za koju se Krist sav predao da je privede sebi bez ljage i nabora (usp. 1 Kor 12,12-30; Ef 5,25-32). Ona je majka koja nas krštenjem rađa na novi život i hrani Kruhom života sve do smrti (usp. Iv 3,5; 6,53). Ona je učiteljica kojoj, na čelu sa nasljednikom sv. Petra, sam Gospodin jamči nezabludivost (usp. Mt 16,18-19; Lk 22,32; Iv 21,15-17). A svećenici su sakrament Krista, Glave i pastira Crkve. Za njih Isus govori:  „Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire“ (Lk 10,16). Dio kršćanskog Vjerovanja je „jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva“, isto kao i vjera u Boga Oca ili život vječni. Stoga molim Gospodina da te ojača u toj vjeri, vjeri Crkve, i da u njoj nađeš spokoj „poput djeteta na grudima majke“ (Ps 131,2). Preporučam ti ujedno molitvu ovoga psalma, da ti po njoj Gospodin ulije pouzdanje u duhovnu majku, Crkvu.   

Btb,
don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh