Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Religija i relativizam

Dolazim iz dobre obitelji i odgajana sam u katoličkom duhu, ali ja imam drukčije mišljenje o vjeri. Vjerujem u Boga i vjerujem u Isusa, ali smatram da je ta cijela priča oko krščanstva stvorena radi nečeg drugog.
Da sam rođena u Indiji bila bi hinduističke vjeroispovjesti, da sam rođena u Srbiji bila bi pravoslavka, u Africi bi vjerovala u nekakve plemenske idole. Vjera je naš osobni odabir, ali ne možemo negirati da je okolnost našeg rođenja bitan faktor u određivanju naše vjere.
Zatim, smatram da nije toliko bitno u što vjerujemo i kojoj vjeri pripadamo. Čvrsto vjerujem da Bog postoji, ali mislim isto tako da je on smišljeno i namjerno stvorio sve vjere  tj. stvorio povijesne događaje iz kojih su proizašle razne religije itd.
Postoje npr.katolicka 'pravila' i ako ih kršiš to je grijeh, postoje islamska pravila i ako ih kršiš to je grijeh... Unakrsno, katolici nisu muslimani, znači krše njihova pravila i obratno, a tko ne živi po vjerskim načelima pun je grijeha i ide u pakao.
Mislim da je u suštin bitno da čovjek bude dobar i čini dobro sebi i bližnjima, da svako čovjekovo djelo treba biti napravljeno iz ljubavi, za ljubav i zbog ljubavi neovisno koje je vjere i u što vjeruje. Ako si dobar kao čovjek musliman ići ćeš u raj, isto kao i ako si dobar katolik ili dobar ateist. Religije postoje da bi se čovjek učio nekim moralnim normama. Znamo da kršćanstvo nije nastalo kad i prvi špiljski čovjek, znači Bog tim prvim ljudima nije prijetio, nit sad prijeti da moraju ići na misu, moliti se, blagoslivljati jaja za Uskrs, ispovijedati se... ako misle ići u raj.
Mislim da trebamo shvatiti da ključ dobrog života, mira i sklada u svijetu leži u dobroti i ljubavi, a ne u postu i nemrsu, bajramu, krštenju, bar micvi... To sve postoji samo da bi nas držalo na pravom putu, putu ljubavi i dobrote koje u većini slučajeva svaka religija podržava.
Mene zanima da li se slažete sa mnom i želim da mi kažete gdje griješim.

Pozdrav! Maria



Draga Maria,

Čitajući tvoje razmišljanje uviđam kako istinski tražiš Boga ali i kako primjećuš neke stvari koje nisu dobre. S nekim stvarima bih se složio, ali s nekima ne bi. Istina je da puno ovisi gdje si se rodila i tko su ti roditelji, odnosno kako si odgajana. Također je istina da je Bog pravedan, da nije licemjer i da će nas promatrati i suditi po najpravednijem zakonu, kojeg mi ljudi uopće ne možemo razumjeti. Naša Crkva ne govori da će jedan hindus, budist ili musliman završiti u paklu jer Bog je sudac pravedni i milosrdni koji zna kome je koliko dano. Kome je više dano od njega će se više i tražiti. Ne mogu se složiti da je Bog taj koji je dijelio religije i radio ove situacije, već čovjek pod utjecajem grijeha i oca svake podijele i razdora, đavla. (đavao znači; onaj koji dijeli…). Iako se službeno ograđujem i poštujem stav Crkve o Međugorju navodim ti riječi vidjelice koja je rekla kako je Gospa rekla da nije Bog dijelio vjere na zemlji već mi. Pogledaj primjer da postoji vise tisuća protestantskih denominacija, misliš li uistinu da je to Božje djelo? Nadalje rekla si da je bitno biti dobar, što god bio. Rekao bih djelomično da, ali sa velikim oprezom jer se na taj način može vrlo lako upasti u relativizam gdje je sve dobro, gdje svaki čovjek uzima kriterij dobrote koji njemu paše itd. Smatram da je bitno da čovjek upozna Boga, njegovu ljubav najviše pokazanu u Isusu Kristu i njegovom spasiteljskom dijelu za svakog čovjeka (katolika, muslimana,ateista…) te da Ga, pokrenut tom ljubavlju, slijedi do kraja, naravno ljubeći druge onako kako je on nas ljubio. Ali postoji kriterij ljubavi koji je sadržan u evanđelju i to je ono što bi mi trebali znati i po čemu bi trebali živjeti. Što se Crkve tiče, treba znati što je uistinu Crkva. To je skupina grešnika, bludnika, carinika, ali i svetaca. A Isus kaže da je on upravo došao radi grešnika, bludnika i carinika jer ne treba zdravima liječnik već bolesnima. Crkva nam itekako daje puninu istine, a na nama je kako ćemo je primjenjivati i prihvaćati. Svjestan sam da postoje mnogi primjeri gdje mi vjernici, bilo svećenici ili laici, izvrčemo ono što Crkva uistinu uči. Postoji puno primjera gdje ljudi izvršavaju, kao što si primjetila, zapovijedi i propise, ali ne ljube. To je uistinu problem. Naravno da se ne spašavamo po postu i nemrsu ili slično. Spašeni smo po križu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista, ali zbog svoje slobodne volje moramo prihvatiti to spasenje na način da slijedimo Isusa jer on za sebe kaže da je put, istina i život. Trebamo dozvoliti milosti Duha Svetoga da nas vodi i oblikuje po Isusu. Da mu budemo sve sličniji. Crkva, zapovijedi i brojne stvari su kao kostur i kao neka vrst smjernica, rekao bih minimum koji nekad djeluje vrlo kruto bez Duha. A Duh je ono što daje život i pozvani smo da živimo po Duhu, kada tako živimo onda nam se sve ove zapovijedi podrazumijevaju. Preporučam ti da nađeš moju vjeronaučnu temu: “zapovijedima do slobode” mislim da će ti malo približiti ovo što govorim. Nastavi tražiti i moliti. Trudi se svim srcem živjeti evanđelje. Opraštaj, moli za grešnike, ne sudi, ali nemoj relativizirati istinu. Ne zaboravi da si posijana tu gdje jesi i da ti je dana punina istine. Koristi je obilno. Utječi se Gospi i moli Duhu Svetom da te učini svetom. Molit ću za tebe.

Btb,
don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh