Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Poniznost

Možete li mi malo pojasniti izraz - biti ponizan? Da li to znači ne pružati otpor pred svakim tko te omalovažava, ne izraziti stav, ne boriti se za sebe ... Da li se to odnosi na odnose s ljudima ili odnos prema Bogu ili oboje?
Jasminka



Draga Jasminka,
 
Poniznost je vrlina koja čovjeka čini spremnim graditi dobre odnose i prema Bogu i prema ljudima. To je osobina koja su suprotna oholosti i uznositosti, koja pomaže čovjeku bolje razumjeti svoj položaj i cijeniti druge. Sveti Bernard kaže da je poniznost “vrlina pomoću koje čovjek, poznajući sebe onakvim kakav doista jest, sam sebe unizuje”. Nešto slično kaže sveti Toma. Ova vrlina nema veze ni sa samoprijezirom niti ponižavanjem, već s iskrenim stavom prema sebi i drugima. Ponizna osoba ne precjenjuje svoje sposobnosti, niti unižava tuđe; ne hvali se nepotrebno svojim postignućima i zna vrednovati druge. Postati ponizan ponajprije znači dobro razumjeti svoj položaj, sam sebe upoznati. A znamo da je to vrlo zahtjevan zadatak. Ako čitaš psalme, na dosta mjesta možeš naići na spominjanje poniznosti, npr.:
•   Jahve je sama dobrota i pravednost: grešnike on na put privodi. On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome. (Ps 25,8-9)

•   Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti. (Ps 51,18-19)

•   Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje. (Ps 138,6)

Vidimo kako se poniznost hvali kao ispravan stav čovjekova srca u odnosu na Boga. Ponizan čovjek zna da je grešnik i da pred Bogom nitko ne može biti do kraja pravedan, te dolazi pred Boga otvorenih ruku moleći za milost. Nasuprot tome, ohol čovjek sklon je precjenjivanju vlastitih zasluga tražeći da se za njih izdašno nagradi. Razlika između ova dva stava na najbolji način ti je objašnjena u Isusovoj prispodobi o farizeju i cariniku:

"Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao ovaj carinik.' Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.' A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bože milostiv budi meni grešniku!' Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen." (Lk 18, 10-14)

Što to znači u odnosu prema ljudima?
Iako je poniznost suprotna oholosti i uznositosti, ne trebaju ju izjednačavati s lažnom skromnošću, samosažaljenjem, nekom umišljenom požrtvovnošću i sl. Kao što je na početku bilo rečeno, poniznost donosi „pravu mjeru“ u međuljudske odnose. Ona nije poziv na nepotrebno ponižavanje, ali svakako uključuje veliku mjeru ljubavi zbog koje ćemo biti spremni učiniti i više od onoga što spada na naše „dužnosti“. U „Sumi Contra Gentiles“ (Vol. III, 135) sv. Toma Akvinski na lijep način objašnjava što znači poniznost: „Spontano prigrliti ponižavanje nije uvijek i u svakom slučaju praksa poniznosti, jer poniznost kao vrlina ne čini ništa nepromišljeno. Stoga nije poniznost nego ludost prigrliti svako i bilo kakvo ponižavanje. Ali onda kada nas vrlina potiče na to da neko djelo učinimo, na poniznost spada ne pobjeći od njega, primjerice ne odbiti neki nemio posao […] Ponekad kada po dužnosti nismo pozvani prihvatiti neko unižavanje, znak je poniznosti prihvatiti ih kako bi drugima dali primjer da lakše prihvaćaju ono na što su obvezni, kao kada general ponekad prihvaća dužnosti običnog vojnika da bi ohrabrio druge.“ U nastavku navodi da ponekad poniznost možemo koristiti i kao lijek. Ako je netko sklon pretjeranom samo-isticanju onda mu primjerena uporaba poniznosti može pomoći u duhovnom rastu. Sveti Toma navodi da se to može postići tako da se osoba spusti na najniže slojeve društva obavljajući prezrene poslove. Puno je svetaca u Katoličkoj Crkvi pristalo na takav način života da bi bolje razumjeli tuđe probleme i shvatili koje su istinske i neprolazne vrijednosti u životu. Poniznost je, jednako tako, i znak ljubavi za druge ljude. Isus svojim učenicima opisuje farizeje kao najbolji primjer neponiznosti:

(…) Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu 'Rabbi'. Vi pak ne dajte se zvati 'Rabbi', jer jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš - onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu, jer jedan je vaš vođa - Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. (Mt 23,5-13)

Dakle, pravi stav poniznosti je pronaći pravu mjeru i shvatiti svoj poziv u perspektivi Kraljevstva nebeskog. Kada tako promatramo i spontano ćemo početi shvaćati koliko je besmisleno inzistirati na titulama, slavi, uzdizanju i nadmudravanju. Poniznost je uvijek u službi ljudskog dostojanstva, kako našega tako i osoba kojima pristupamo. Njegujući tu vrlinu ne trebamo dopustiti omalovažavanja, već uzdići se iznad njih, svojom reakcijom pokazati koliko su sama u sebi besmislena.

BTB,
Don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh