Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Dvostruka kazna za grijeh

Kada čovjek počini grijeh dobiva dvostruku kaznu, ok. Putem ispovijedi dobivamo oproštenje od vječne kazne za grijeh. E sada, što je s vremenitim kaznama? Je li ih moguće zauvijek izbrisati i kakvi su u biti uvjeti za to? Jelena


Draga Jelena,

odgovor je – da.

Ukratko, nauk o oprostima usko se veže u sakrament pokore. Riječ „oprost” zapravo se odnosi na otpuštenje vremenite kazne za grijehe za koje je krivica već sakramentalno izbrisana. Postoji nekoliko generalnih uvjeta za dobivanje oprosta. Da bi dobio potpuni oprost, traži se sljedeće:

·  osoba prije svega mora biti vjernik u potpunom zajedništvu s Crkvom

·  mora biti pravilno pripravljena za primanje oprosta, tj.

o  biti u stanju milosti

o  potpuno isključiti svaku neurednu navezanost na grijeh, pa i onaj laki

·  mora ispuniti tri uvjeta

1.  Sakramentalno se ispovjediti

2.  Pričestiti se. (Pričest može biti i izvan mise)

3.  Izreći molitvu na nakanu Svetog Oca

·  mora izvršiti propisana djela uz koja se vežu oprosti, a precizirana su u dokumentu u oprostima (Enchiridion Indulgentiarum). To mogu biti

o  djela pobožnosti (primjerice, hodočašće u jubilarnu Crkvu)

o  djela milosrđa (npr. Posjet braći u nevolji – bolesnicima, zatvorenicima itd.)

o  djela pokore (npr. post)

Potpuni oprost često se veže na neka posebna mjesta i vremena. Vrlo podroban prikaz čitave materije na hrvatskom jeziku možeš pročitati u članku Ivana Fučeka „Otkrivanje dragocjene vrijednosti oprosta,” objavljenom u Bogoslovskoj smotri u ožujku 2000. god. Tekst članka  dostupan je na sljedećoj adresi: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=2371

U članku se navode dani, mjesta i djela za koje se vežu potpuni oprosti.

U nastavku ti donosim i ulomak iz Katekizma Katoličke Crkve koji podrobno pojašnjava bit samog nauka o oprostima.

BTB,

Don Damir


OPROSTI


1471 Nauk i praksa oprosta u Crkvi usko su povezani s učincima sakramenta pokore. 

ŠTO JE OPROST? 

"Oprost je otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana; to otpuštenje vjernik, pravo raspoložen i uz određene uvjete, dobiva posredovanjem Crkve koja, kao poslužiteljica otkupljenja, svojom vlašću dijeli i primjenjuje blago zasluga Krista i svetaca". 

"Oprost je djelomičan ili potpun, već prema tome da li od vremenite kazne za grijeh oslobađa djelomično ili potpuno". Oprosti se mogu primijeniti živima ili pokojnima.[70] 

KAZNE ZA GRIJEH 

1472 Da bi se shvatili ovaj nauk i praksa Crkve, treba imati u vidu da grijeh ima dvostruku posljedicu. Teški grijeh nas lišava zajedništva s Bogom čineći nas time nesposobnima da postignemo vječni život; to se lišavanje zove "vječna kazna" za grijeh. S druge strane svaki grijeh, pa i laki, povlači sa sobom nezdravu privrženost uz stvorenja, koju treba čistiti bilo na ovoj zemlji bilo poslije smrti u stanju zvanom čistilištem. To čišćenje oslobađa od takozvane "vremenite kazne" za grijeh. Ove dvije kazne ne smiju se shvaćati kao vrsta osvete koju Bog dosuđuje izvana, već kao posljedice same naravi grijeha. Obraćenje koje proizlazi iz goruće ljubavi može postići potpuno očišćenje grešnika, tako da ne ostane više nikakve kazne.

1473 Oproštenje grijeha i obnova zajedništva s Bogom donose oproštenje vječnih kazni za grijeh. Vremenite kazne za grijeh ipak ostaju. Strpljivo podnoseći patnje i svakovrsna iskušenja te, kada dođe taj dan, sučeljavajući se vedro sa smrću, kršćanin treba da ove vremenite kazne za grijeh nastoji primiti kao milost; mora se truditi da djelima milosrđa i ljubavi, te molitvom i raznim pokorničkim činima potpuno odloži "starog čovjeka" i obuče "novog čovjeka".[72] 

U ZAJEDNICI SVETIH 

1474 Kršćanin koji nastoji da se očisti od svakoga grijeha te se uz pomoć Božje milosti posveti, nije sam. "Život svakoga Božjeg djeteta čudesno je, u Kristu i po Kristu, povezan sa životom sve druge kršćanske braće u nadnaravno jedinstvo Kristova otajstvenog Tijela, tako da skoro nastaje jedna mistična osoba."[73] 

1475 U općinstvu svetih, dakle, "među vjernicima - onima koji su već stigli u nebesku domovinu, onima koji svoje krivnje još ispaštaju u čistilištu ili onima koji su još na ovozemnom putovanju - postoji trajna veza ljubavi i obilata razmjena svih dobara".[74] U toj čudesnoj razmjeni svetost jednoga koristi drugima daleko više od štete koju je grijeh jednoga mogao prouzročiti drugima. Tako obraćanje općinstvu svetih omogućuje raskajanom grešniku da bude u kraće vrijeme i uspješnije očišćen od kazna za grijeh. 

1476 Ta duhovna dobra općinstva svetih nazivamo također riznicom Crkve; "nije to skup dobara nalik na materijalno bogatstvo nagomilano kroz vjekove, nego neizmjerna i neiscrpljiva vrijednost koju imaju kod Boga ispaštanje i zasluge Krista našega Gospodina, prinesene za ljudski rod da bude oslobođen od grijeha i uniđe u zajedništvo s Ocem. Dakle, u Kristu Otkupitelju nalaze se u izobilju zadovoljštine i zasluge njegova otkupljenja".[75] 

1477 "Jednako tako toj riznici pripada i vrijednost doista neograničena, neizmjerljiva i uvijek nova koju kod Boga imaju molitve i dobra djela blažene Djevice Marije i svih svetaca koji su se, slijedeći po njegovoj milosti stope Krista Gospodina, posvetili i izvršili poslanje koje im je Otac povjerio; i tako, radeći na svome spasenju, surađivali su i na spasavanju svoje braće u jedinstvu otajstvenog Tijela".[76] 

DOBITI BOŽJI OPROST PO CRKVI 

1478 Oprost se dobiva po Crkvi koja se, snagom vlasti vezivanja i odrješivanja, što ju je dobila od Isusa Krista, zauzima za kršćanina, te mu otvara riznicu zasluga Krista i svetaca da od Oca milosrđa dobije otpuštenje vremenitih kazni za grijehe. Crkva time želi ne samo doći u pomoć tom kršćaninu, nego i potaknuti ga na djela pobožnosti, pokore i ljubavi.[77] 

1479 Budući da su vjerni mrtvi na putu čišćenja također članovi istog općinstva svetih, možemo im pomoći, između ostalog, stječući za njih oproste, da bi tako bili olakšani od vremenitih kazni za grijehe. 

[70] PAVAO VI., Apostolska konstitucija Indulgentiarum doctrina, Norme 1-3, AAS 59(1967) 5-24. 
[71] Usp. Tridentski sabor: DS 1712-1713; 1820. 
[72] Usp. Ef 4,24. 
[73] PAVAO VI., Apostolska konstitucija Indulgentiarum doctrina, 5. 
[74] Isto. 
[75] Isto. 
[76] Isto. 
[77] Usp. isto, 8; Tridentski sabor: DS 1835.



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh