Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Nauk Crkve i druge religije

Kako objašnjavate to da nismo prva religija koja ima za božicu koja je bezgrešno začela,rodila sina koji je otkupitelj itd.? Npr. kao u drevnom Babilonu. Marko


Dragi Marko,

To objašnjavamo na jednak način na koji objašnjavamo činjenicu da nismo prva religija koja ima monoteistički koncept boga, niti smo prva religija koja ima izvještaj o stvaranju, a još manje smo prva religija koja ima kalendar. Kršćanska objava počinje stvaranjem svijeta, odvija se kroz čitavu ljudsku povijest i svoj vrhunac i ispunjenje doseže u Isusu Kristu. Koliko je meni poznato, nijedan kršćanin nikada nije smatrao da je Bog čitavo vrijeme stajao skriven i šutljiv da bi jednog dana – paf! – odlučio poslati Sina i sve reći u tri godine. Ono što se dogodilo kao specifično kršćansko bilo je ispunjenje (!) tisuću godina stare židovske tradicije koja je bilježila tragove Božje objave. Ali ne samo toga, već i puno duže tradicije čovječanstva koja je čeznula za oslobođenjem. Već najraniji kršćanski apologeti govore o tragovima istine (sjemenkama svjetla) u drugim religijama. Navještaj Evanđelja se vrlo često počinjao upravo od njih. Kada otvorimo prve stranice Biblije vrlo jasno možemo vidjeti jedan sličan proces. Izvještaj o stvaranju je, u generalnim linijama, vrlo sličan mnogim drugim mitovima bliskoistočnih naroda. Biblija nije prva knjiga koja govori o stvaranju čovjeka, grijehu, velikom potopu i sl. Štoviše, neki bibličari smatraju da su paralele koje postoje u Bibliji zapravo namjerno napravljene. Zašto? Zato da se unutar tog generalnog okvira sličnosti pokaže radikalna specifičnost Biblijske vjere. Dakle, mnoštvo epova govori o stvaranju. Međutim, u Biblijskom izvještaju to stvaranje nije rezultat niti slučajnosti, niti se odvija od neke nevažne materije. Naprotiv, stvaranje je rezultat Božjega plana, a čovjek u sebi krije Božji dah i postaje Bogu sličan. Jednako tako, puno epova govori o potopu. Ali u Bibliji on nije rezultat odmazde bogova kojima je dodijala buka ljudi na zemlji, već rezultat intervencije protiv grijeha unutar koje će svi oni koji su pravedni (Noina obitelj) ostati spašeni. Ovo nabrajanje bi moglo ići u nedogled. Želja mi je pak bila pokazati da inovativnost Biblije (koja donosi Božju objavu), nije u tome da iznosi neke nikad prije viđene priče i podatke. Naprotiv, ona govori mnogo stvari koje su već poznate, ali ih interpretira na sasvim novi način. Interpretira ih iz pozicije Boga Stvoritelja i Otkupitelja, a ne čovjeka. Mnoštvo toga što je Isus govorio i činio je zapravo „stari materijal,“ ali iznesen u radikalno novom svjetlu (Sjeti se mjesta na kojima Isus govori: „Čuli ste da je rečeno…“ na što se nastavlja „A ja vam kažem…“).

Sve ovo rečeno vrijedi i za začeće i otkupljenje. Pritom moramo biti oprezni s terminima jer je „bezgrešno začeće“ isključivo kršćanski termin koji se, prvo, ne odnosi na Isusa već na Mariju, a drugo, u sebi uključuje vrlo specifično shvaćanje grijeha. Bezgrešno začeće znači da je Marija, već u trenutku kada je bila začeta, ujedno bila oslobođena Istočnoga grijeha.

No, u svom pitanju su vjerojatno mislio na djevičansko začeće kojim je Marija začela Isusa. Kao što tvoj laspus jasno sugerira, Isusovo začeće je jedinstven događaj koji se promatra zajedno s Marijinim bezgrešnim začećem, a oboje predstavlja suprotnost Istočnome grijehu o kojem se govori na početku Biblije. Dakle, da bi se shvatilo što znači „Rođen od djevice Marije,“ moramo razumjeti čitavu povijest koja stoji iza toga. „Rođen od djevice Marije“ (kako stoji u Vjerovanju) ima vrlo specifično, historijski vezano, značenje koje je jedinstveno i neponovljivo. To se ne može jednostavno prevesti u oblik „X je rođen od Y, koja je bila djevica.“ Takva simplificirana i neutemeljena svođenja na isti nazivnik vrlo su slična reduciranju svega različitog na „noć u kojoj su sve krave crne.“ (Kako je već davno Hegel zbijao šale s Hölderlinom and Schellingom). Dakle, sljedeće tri rečenice: 1) Višna je sišao u utrobu Devaki i rodio se kao njezin sin, 2) Avatar je sišao u utrobu Buddhine majke i 3) Isus Krist je začet od djevice Marije, su posve različite tvrdnje koje samo po strukturu izgledaju slično. One zapravo, u svome sadržaju nemaju ništa zajedničko. Ako bismo ih pokušali poistovjetiti, učinili bismo veliku logičnu pogrešku. Kada stvari poistovjećujemo samo zbog njihove vanjske sličnosti, zapostavljamo sadržaj na račun forme. To je isto kao da bismo poistovjetili sljedeće tri tvrdnje: 1) Frodo je sišao u Međuzemlje, 2) Ryainair je sišao u Zadar i 3) Sunce je sišlo na zapad. Dakle, sličnost je samo strukturalna, inače – nikakva.

Prema tome, iako različite religije imaju koncepte djevičanskog začeća, otkupljenja itd., postoji samo jedno, vrlo specifično i jedinstveno otkupljenje na kojem je zasnovana kršćanska vjera. Sličnosti među konceptima su ili samo strukturalne, ili pak takve da se mogu shvatiti kao „sjemenke svjetla.“

BTB,

Don Damir



Postavite novo pitanje

Ukoliko niste pronašli odgovor na ono što vas zanima, možete postaviti novo pitanje preko ove forme.

Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh