Uredovno vrijeme: Uto.-Pet. 16h-18h; SD Cvjetno naselje, Odranska 8, 10000 Zagreb; e-mail: studentski.kapelan@gmail.com

Ratzinger Confidential

Nedavno procurile informacije s WikiLeaks-a otkrile su nam i neke zanimljive podatke o Vatikanu. U vrijeme posljednjih konklava, djelatnici američkog veleposlanstva davali su vlastite tajne procjene o izboru pape koje se nisu pokazale osobito točne. Za taj izvor informacija Ratzinger je slovio kao „hladan“, „prestar“, „u suprotnom smjeru od novog pravca Crkve“ itd. Ukratko, kao netko tko nikako ne bi mogao biti izabran.

Malo sam razmišljao o slikama ljudi koje dobivamo, osjećaju koji stječemo za druge. Koliko dobro moramo nekoga znati da ga doista upoznamo? Godine ponekad nisu dovoljne, daljine među ljudima znaju rasti unatoč fizičkoj blizini. S druge strane jedna važna gesta, kratka slika ili čin može nam neku osobu posve približiti. Petru je jedan susret bio dovoljan da ostavi svoju obitelj i krene za Kristom, a niz parabola koje nam Evanđelje donosi o Bogu promijenile su nam Njegovu sliku, prikazale ga blizim i očinskim.

Uz navedene tajne informacije koju nam je WikiLeaks prenio o papi, imali smo priliku susresti se s još barem dva stereotipna prikaza Benedikta XVI. Prvi je bio iznimno neprijateljski, govorio je o njemu kao nekome tko se nalazi na liniji tamne povijesti Crkve, nekome tko ne razumije moderni svijet, nekome tko želi samo moralizirati i kritizirati s visoka. Možda je najteža i najbolnija od tih optužbi bila ona koja ga je prikazivala kao nacističkog simpatizera (iako su mu nacisti ubili prvu rodicu koja je bolovala od Dawnova sindroma i nije bila „dovoljno dobra“ za arijevski projekt čiste rase).

Druga slika pape Benedikta je doduše posve pozitivna, ali usmjerena samo na njegove intelektualne dosege. Tako smo ga upoznali kao velikog teologa, pisca, uspješnog kardinala, važnog sudionika Drugog vatikanskog koncila i pročelnika Kongregacije za nauk vjere.

No, ima još jedan vrlo važan dio njegove osobnosti koji bih htio dodati na taj portret. Ispričao mi ga je moj subrat, salezijanac don Francis Moloney, bivši dekan teološkog fakulteta na Catholic University of America u Washington, DC. Događaj o kojem želim govoriti dogodio se u vrijeme kada je on s kard. Ratzingerom bio u teološkoj komisiji u Vatikanu. Duge i duboke komisijske rasprave često su se znale nastaviti u Ratzingerovom stanu gdje je s njim dugo godina živjela i pomagala mu njegova sestra Maria. No dogodilo se da je ona zbog bolesti iznenada postala nemoćna i posve ovisna o pomoći drugih. Ima puno ljudi koji su u takvom stanju doživjeli najveća životna poniženja. Nakon godina vjernog služenja obitelji, u trenutku kada su oslabili postali su teret kojeg se obitelj na sve načine htjela što prije riješiti. To beskrajno boli. Treba znati da su takve situacije oni sretni trenutci kairosa u kojima u tijelu patnika i nemoćnika prepoznajemo priliku da pokažemo svoju ljudsku i vjerničku veličinu. To su prilike u kojima padamo ili rastemo. Francis mi je pričao da je u takvim prilikama on najbolje upoznao Ratzingera. Dok su članovi teološke komisije sjedili za stolom i nastavljali nedovršene rasprave iz kurije, sadašnji Papa je s velikom pažnjom sjedio do svoje onemoćale sestre i hranio ju, s dubokom ljubavlju, radošću i pažnjom, brišući sve ostatke hrane koji bi ostali na ustima.

Možda je to bio jedan od čina u kojima je predsjednik teološke komisije najznakovitije svjedočio svoju teologiju.

Nisam mogao izdržati a da i ova informacija ne „procuri“ u javnost…

 

„Što god učiniste jednomu od moje najmanje braće, meni učiniste.“ (Mt 25,40)

 

don Damir Stojić, SDB


Don Damir Stojić

don Damir Stojic Don Damir Stojić, svećenik salezijanac, trenutno je studentski kapelan Grada Zagreba. Ako želite saznati više o njemu i njegovu radu, kliknite ovdje.

Povratak na vrh